Teza Antiteza Rises.

Kao i sve u životu, tako i pisanje kao čovjekova aktivnost prati životne cikluse, faze i promjene čovjeka uz kojeg ima sreću ili nesreću da obitava i da ga prati u svim njegovim manje ili više uspješnim transformacijama. No, da se ne duži previše, stvar je jasna: TezaAntiteza je bila duže vremena u teškoj ali zato veoma ugodnoj hibernaciji tokom koje je punila svoje rezervoare i, uopšte uzev, niti najmanje nije razmišljala o sebi.

Kako stvari sa TezomAntitezom i njenim dozlaboga svojeglavim autorom idu? Prilično jednostavno-oni su se međusobno zaboravili i onda ih je obostrana potreba za Lijepim spojila, i to bez bilo kakve planirane namjere. Jednostavno rečeno, templejt iliti dizajn iliti prosto novo lice koje je pronađeno u toj valjda vječnoj ali jedno veče i realizovanoj potrebi čovjeka za estetskim nadražajima, lijepim oblicima kao vanjskom obličju esencije Bitka, motivisalo je rezerekciju ovoga bloga.

Dakle, samo to. Ljepota. Ekstra templejt na koji sam naišao. Šta da radim, volim Lijepo. Uvijek sam volio. Volim originalno, neobično. Valjda svi vole. No, oni koji malo duže prate TezuAntitezu znaju da me živo zabole šta svi vole, tako da treba prestati sa demagogijom i vratiti se na početnu tezu.
Prema tome, motivi za povratak TezeAntiteze krajnje su sebični. Baš kao što su bili i prilikom njenog pokretanja. Dobro, ne mogu a da ne kažem da me Niki BGD nije ganula, zaintrigirala, motivisala, inspirisala..šta sve više ne, da ponovo intenziviram T-AT. Uostalom, do nje je znatno što se ovaj blog, takav kakav jeste, uopšte i pojavio na prvom mjestu.

S druge strane, bilo je nekoliko spoljnih reakcija ljudi za koje donedavno nisam uopšte znao niti da postoje a koji su mi rekli da ih je ovaj blog prilično motivisao da razmisle o nekim idejama koje su na njemu promovisane, kao i da se sami late pisanja. Ljepši kompliment valjda nije moguće dobiti. A egocentrična i nesigurna svakodnevnica individue s prebivalištem u postmoderni kanda itekako voli da se napaja takvim riječima.

Za sad toliko. Teza Antiteza Rises, i to je dovoljno.

Posted by
Teza Antiteza

More

Smrtna presuda bogatstvu

Naše društvo suočeno je s cijelim nizom teških problema. Svako od nas bi mogao da identifikuje, s punim pravom uostalom, po nekoliko ogromnih nevolja koje nas kao zajednicu koče. No, mislim da je naša najveća tragedija, odnosno najjasniji pokazatelj dubine bijede i beznađa u kojima se nalazimo zapravo nevjerovanje u samu mogućnost da neko zaradi značajan novac poštenim radom. Takav stav dalje implicira da ne postoji pošten rad, odnosno da ako i postoji-on nikako ne može rezultirati ozbiljnijim novcem. Bogatstvo se kod nas uvijek veže za prevaru, kriminal, politiku. I takvo rezonovanje ima svoju prilično snažnu argumentaciju: zaista, najveći broj bogataša na ovom prostoru i nije došao do imetka poštenim radom, zalaganjem, znanjem, talentom, disciplinom, požrtvovanjem.
Ako odbijemo mogućnost da neko može postati bogat mimo prevare, laži i pljačke, ako ne vjerujemo da je moguće zaista na pošten način steći bogatstvo, onda smo osuđeni na vječnu zavist, mržnju i siromaštvo
No, problem je izuzetno složen. Ako odbijemo mogućnost da neko može postati bogat mimo prevare, laži i pljačke, ako ne vjerujemo da je moguće zaista na pošten način steći bogatstvo, onda smo osuđeni na vječnu zavist, mržnju i siromaštvo. Iz prostog razloga što tako usitnjavamo svoje duše. Naša percepcija postaje sitna, upravo kao i naše duše. Sitni ljudi, sitne pare. Na sitno se dajemo, na sitno radimo, za sitno se prodajemo. Naša kultura i religija stigmatizuju štednju, rad, materijalno bogatstvo kao đavolje podvale, a za vrlinu se proglašava neimaština i nerad. Oni koji u ovom društvu samo na osnovu svoga rada i sposobnosti dođu do ozbiljnijeg novca bivaju prinuđeni da odu odavde. Ili će ih inače očekivati metak, ili reket, ili konstantan osjećaj krivice što imaš dok živiš u okruženju koje nema. A ti sam ništa nisi odgovoran za to. Tako će oni najčestitiji, najsposobniji i najkreativniji da sami odu odavde. Jer, društvo je već izgradilo mehanizme samoodbrane koji prisiljavaju one koji odudaraju od prosjeka, koji se ne prepuštaju apatiji, koji ne traže krivce za svoje probleme u drugima. Ti mehanizmi naposlijetku za posljedicu imaju izolaciju a potom i deportaciju onih drugačijih.
Naše društvo je institucionalizovalo tu mržnju prema imetku i odricanju
I to nije ništa novo. To se ovdje dešava decenijama i vjekovima. Naše društvo je institucionalizovalo tu mržnju prema imetku i odricanju. A opet, baš ti koji najviše propovjedaju protiv materijalnog blagostanja i štednje jesu oni koji nekako baš i nisu protiv skupljanja materijalnog. Ne sopstvenim angažmanom, nego uzimanjem od drugih. Kojima se popuje da materijalno ne valja. Dakle, ako osudimo ideju progresa kao bezbožnu i đavolju, ako umjesto inoviranja kao glavni princip preuzmemo uravnilovku, onda baš i ne možemo da očekujemo nekakve bitne promjene usljed nekakvih izbora ili zbog promjene nosilaca vlasti. Jer, nije problem samo u ljudima, problem je u obrascima ponašanja i vrijednostima. A mene te vrijednosti nekako najviše brinu.

Posted by
Teza Antiteza

More

Ljubomora žene

Tačno je, ženu pokreće ljubav. Strast. Majčinski instinkt. No, izvor najenormnije količine energije u njoj svakako leži u ljubomori. Ljubomora je u samoj osnovi žene. Od nje je sazdana. Zašto je Eva uopšte zagrizla jabuku? Iz radoznalosti? Zato što je bila naivna? Lakovjerna? Ne...žena je lukavija i domišljatija i od samog đavla. Eva je zagrizla jabuku samo zato što je bila ljubomorna na Boga. Ne samo da je, po zmijinom nagovoru, htjela da bude poput Boga, ona je zapravo željela da osjeti svu visinu i sve najdublje ponore svoga izbora da odbije blagodeti raja i okusi neizvjesnost pakla samo da bi Bogu dokazala da joj se može da prkosi i njegovim intencijama.

Naravno da priglupi Adam to nikad nije shvatio. Kao što niti svi potonji adami nikad nisu uobzirili tu supstancijalnu ženinu odliku. Ona ne pristaje da igra po pravilima. Čak i kad su ista skrojena u njenu korist. Zapravo, tek u tom slučaju žena na to ne pristaje. Tek tad će ona da učini nešto potpuno neočekivano. Prevariće najboljeg mogućeg muža. Otiće za fukaru. Razbiće u paramparčad izvjesnost svoje lagodne budućnosti.

No, zašto je to tako? Na šta je to žena tačno ljubomorna? Otkud joj to? Ako nastavimo da razvijamo tezu iz prošlog teksta "Um i materija. Muškarac i žena" možemo reći da je to instinktivni refleks same Prirode. Da, žena je ništa drugo do Priroda. Osjemenjena Umom, odnosno muškarcem. Muškarac je ono sunce koje oplođuje Zemlju i čini da iz nje sve proklija. To svakako mora biti katkad krajnje frustrirajuće po ženu. Ona nije zadovoljna kvalitetom tog sjemena. Ona smatra da je, sama po sebi, daleko savršenija od toga da je osjemeni tako prosječna antiteza, nerijetko u vidu proćelavog, debeljuškastog Uma, kužnog i poluimpotentnog. I zaista, ko može biti zadovoljan takvim slijedom događaja? Ako je to matrica njenog bivstva, zašto žena i ne bi bila otpadnik, raskolnik, bludnica koja vječito ruši postavke Vaseljene? Zašto ne bi sablažnjavala, demaskirala ljigavo lice ogavnog arhitekte, smijala mu se u brk dok se podaje najnižim i najprljavijim njegovim slugama, samo da mu napakosti?

Tu dolazimo do važnog momenta. Žena je ljubomorna jer ne pristaje da bude od drugorazrednog značaja. Ne pristaje na sporednu ulogu koja joj je u ovom matriksu dodjeljena. Bez prava na žalbu. Bez prava na prigovor. Zato ide da uništi pravila i sistem. Bez obzira što je svjesna što će bezuslovno samo uništiti samu sebe. Samouništenjem ona dokazuje da je svemoćna. I tu pobjeđuje i arhitektu i Adama.

Zato ne treba sputavati njene prirodne impulse. Najviše što razuman čovjek može da uradi jeste da prihvati ženin put. Njena ljubomora može biti korisna, ponekad i simpatična u sivim danima dosadne jeseni. Ako je postavimo u željene koordinate ta ženina osobina može nam donijeti nadasve sočne zadovoljštine.

No, sreća je božija da je muškarcima ovaj tekst dosadio već na polovini drugog pasusa.

Posted by
Teza Antiteza

More

Um i materija. Muškarac i žena.

Nema tu starijeg. Jedno ne proističe iz drugog. Nema nadređenog i podređenog u tom odnosu. Um je neuništiv, svakako. On je Promisao, on daje prosvjetljenje posvećenima. Njegov izraz je Logos sam Logos nije ništa drugo nego elementarna supstanca ili duša materije. Ali, ne samo to-smisao Logosa jeste kreacija koja vječno prati Materiju a upravo ta kreacija je odlika Uma.

Materija je takođe neuništiva. Ona samo prelazi iz jednog u drugi oblik, i tako daje smisao Promisli. Odnosno, materija potvrđuje misao Uma, dok Um ima smisla samo s Materijom. Materija je rodila Um koji ju je stvorio.
Jin i jang, muški i ženski princip, teza i antiteza. Nema jačeg. Ima neprestanog spajanja i dijalektike. Naravno, sukob između ta dva principa je vječan, ali to i jeste čar te harmonije budući da nikad ne dolazi do pucanja, razdvajanja, nego do vječnog spajanja u borbi i ratu. Žena se sklanja od muškarca kojeg stišće svojim koljenjima i drži ga čvrsto među nogama. Muškarac, pak, umuje o ženi dok o njoj čuluje, obožava je i čini je svetom dok istovremeno opoganjuje svaku njenu ćeliju, a čime je kupuje i obilježava za vjek vjekova. 


S druge strane, realno govoreći, treba ponekad malo zajebati filozofiju. Pitanje je ozbiljno: zašto su najinteligentnije žene ujedno i najbolje koke? I obrnuto. I na sve to-zašto se toliko lože na riječi uz sve drevnu res non verba?

I zašto tim najboljim, najinteligentnijim i najmačkastijim nema spasa? Da li su unaprijed osuđene? Da li ih se plaše pa je dovoljan samo neko ko nema šta da izgubi i ima dovoljno sličica u glavi da skucka par miliona godina alternativnih budućnosti za njih i da ih obori s nogu samo time što zna da priča i piše? Šta se desilo sa obrazovnim sistemom, bogtemazo? Da li to čitav sistem radi za svega par pametnjakovića koji se poput Heseovog Majstora Igre zezaju sa potencijalnostima i iznova i iznova kreiraju note koje manipulativnim ritmom dovode ove najbolje žene u njihove mračne jazbine?

Zbilja, šta se to dešava i ima li vam pomoći?

Posted by
Teza Antiteza

More

Čitaoci kažu

Powered by Disqus

Copyright © / Teza-Antiteza.

Template by : Urang-kurai / powered by :blogger