Sklonite zavjese

Dakle, danas je sve jasno. Podaci su jasni i tragično neumoljivi- oko dvije trećine stanovnika Republike Srpske je siromašno, dok oko 17% građana živi ispod generalne linije siromaštva. Znači, ovo je realnost „ekonomski boljeg dijela“. Običan svijet zna ovo odavno. Izađite na ulice Banjaluke, koja je još i daleko razvijenija od drugih mjesta u Srpskoj, i vidjećete rijeku prosjaka, vidjećete ljude koji obilaze kontejnere. Vidjećete narkomane, alkoholičare i skitnice. Ukoliko šetate noću možda vidite i maloljetničke bande, ukoliko baš nemate sreće. Svašta ćete vidjeti, ukoliko ne gledate samo i isključivo „javni servis“.
Dakle, danas je sve jasno. Milorad Dodik je konačno pred završetkom procesa koji je počeo još 1998. godine. Republika Srpska je privredno, moralno, pravno i politički devastirana. Budućnost Republike Srpske hoće da pobjegne iz nje- dvije trećine mladih bi odmah otišlo u inostranstvo kad bi im se ukazala prilika. Čemu sve dalje? Čemu prazne priče, skupštinska zasjedanja, savjetovanja i kampusi? Treba otvoreno reći- gospodo, masakrirali ste perspektivu normalnog življenja ovdje. Obrazovni sistem stvara idiote i poltrone, koji potom postaju dio birokratskog aparata koji vjerno služi interesima vladajuće političko- finansijske oligarhije. Mogućnost promjene pokušavaju da svedu na stepen iracionalnog nadanja i idealizma naivnih.
Dakle, danas je sve jasno. Krug se zatvara. Ničija nije do zore gorila, kaže stara narodna. Milorad Dodik nije uzrok, on je samo poslijedica našeg poltronskog i licemjernog mentaliteta i lijene naravi. Njega polako ali sigurno gazi vrijeme, i oni iole inteligentniji vide da je njegovo prošlo. Tek sada se javlja dilema- šta dalje? Nastaviti starim, uhodanim stazama sve do devetog kruga pakla, ili pokušati napraviti zaokret? Da, svijet je nemilosrdan, život isti takav. Pa, šta sad- zar da se pomirimo samo s tim, i nastavimo da glavu zabijamo još dublje pod pijesak? Čovjek mora da se bori. Za hranu, porodicu. Za dignitet. Nema ništa besplatno. Niko ništa ne poklanja. Oni koji jedini mogu da razumiju šta pišem su oni emancipovani duhom. One za koje računam da bi mogli da upute iste poruke jesu mladi. Oni, prije svega, moraju da sklone zavjese. „Revolucionarna“ sredstva kojima se danas mladi služe- alkohol, droga, kladionica- jesu smeće kojima ih zatrpavaju. Nemojte dopustiti da vas zasmrde. Radite. Učite jezike. Stalno iznova ulažite u sebe. Pišite. Slikajte. Svirajte. Stvarajte. Treba nam Novo. Očajnički nam to treba, i to svi osjećamo. Neće nam ga dati. Moramo da ga stvorimo.

Pročitaj više

22.5.09 | 0 komentara

Nije sramota učiti od boljih

Nije sramota učiti od boljih. Naprotiv. To je najbolji način da se napreduje. A kada je riječ o odnosu prema rokenrolu u našoj Banjaluci, i neturbofolk sceni u krajiškoj ljepotici uopšte, onda je napredak nešto što je definitivno potrebno.
Nedavno sam otišao u Slavonski Brod na koncert jednog od svojih najdražih bendova, Uriah Heep. Riječ je o jednoj manifestaciji koja polako ali sigurno postaje brend Slavonskog Broda, Mega Bikers Gathering-u ( skupljanju). Tu se skupljaju bajkeri iz cijele regije, kao i svi alternativci sa ovih prostora. Program traje tri dana, a sastoji se motora, rokenrola, seksa i alkohola. Naravno, ništa ne prelazi magičnu granicu vulgarnoga, pa se tu okupljaju svi od sedam pa do sedamdeset i sedam godina. Prostor gdje se radnja odvija udaljen je od samog urbanog dijela grada par kilometara, što daje pretpostavku da se gosti maksimalno opušteno provode, a da oni koji ipak žele da ostanu kod kuće u Slavonskom Brodu ( a takvih je, vjerujte, jako malo) imaju svoj mir. Posjetiocima su dostupne ogromne količine piva i ostalih prehrambenih proizvoda, majice, kačketi i drugi suveniri. Svaki minut ispunjen je nekim sadržajem, i nekih desetak hiljada ljudi koji se konstantno nalaze na tom prostoru definitivno imaju šta da vide, čuju i okuse. E sad, iako se tu nalazi više hiljada ljudi, organizacija je besprijekorna- na ulazu kod kupovine karata nema gužvi, redari i policija su maksimalno korektni, kroz štandove za kupovinu bonova, piva i mesa prolazi se u minuti, a na najatraktivnijim hepeninzima ( megafantastični koncert Uriah Heep, striptiz šou), gdje se okupi zaista impozantan broj ljudi nema ama baš nijednog ma i najmanjeg ekscesa. Organizator je za ta tri dana u najgorem slučaju definitivno pokrio većinu troškova, ali je promocija grada Slavonskog Broda neprocjenjiva- u ovaj mirni gradić došle su ekipe bajkera i rokera iz cijelog regiona, i niko neće moći da ispriča kod kuće ništa osim velikih pohvala. A kada i momci ( a ovo momci zaista još uvijek važi za ove legende) iz Uriah Heep osjete jedan nevjerovatan pozitivan filing iz publike, te naprave jednu tako briljantnu svirku i ispolje i sami toliko pozitivne energije, onda zaista dobijate potpunu sliku o veličinu i značaju ove manifestacije.
E sad, ajde da uporedimo situacije. U Banjaluci definitivno nikad nije ( na našu ogromnu žalost) bilo organizovano ovakvo nešto. Kao da neko želi da se stekne opšti utisak da Banjaluka i banjalučani žive za dolaske ( uz dužno izvinjenje na izrazu, ali ovdje je istina neophodna) retardiranih turbo- folk celulitara, od čijeg je kulturnog opsega jedino širi opseg njihovih butina. Čak i sada, kada se makar i pokušava popraviti krvna muzička slika Banjaluke, stvari se prema mome skromnom mišljenju rada na pogrešan način. Naime, gradske, republičke i ostale ovozemaljske vlasti koje gospodare našim životima, vjerovatno u skladu sa onom „hljeba i igara“, ali i u skladu sa svojim skorojevićskim pedigreom, kao i u navici da nama treba sve da dođe od njih, naših prosvjetitelja i vlasnika, hoće da dekretom dovedu u Banjaluku rokenrol. Da sad potpuno i zanemarimo opštepoznatu činjenicu da se vlast i iskreni rokenrol potpuno isključuju, ipak je potpuno nepojmljivo da potpunim rok duducima, kakve naše glavonje i guzonje ( opet izvinjenje na izrazu, ali opet napomena da je neophodno reći istinu) zaista jesu, dozvolite da budžetska sredstva, odnosno, narodski rečeno, naše pare date da nam oni dovode bendove i muzičare i organizuju festivale. Ali, ovdje je izgleda sve moguće. Tako da je moguće da vam vlast dovodi Leni Kravica za 300 000 evra, iako ste za te pare mogli `ladno dovesti jedan Deep Purple, Uriah Heep i još čitav niz kvalitetnih bendova sa kojima Leni Kravic, uz dužno uvažavanje, ne može ni da stoji na istom stejdžu. Iako je i gospodin Kravić nesumnjivo faca u mejnstrim muzici, ipak treba imati u vidu činjenicu da rokeri u Banjaluci nikada ne bi izabrali njega, dok oni ostali ne znaju ni dvije njegove stvari, nego će tu doći samo da budu viđeni, zlo ih ne vidilo. Istina, na ljeto bi nam trebala stići Uriah Heep, ali je veliko pitanje kako će sve to biti organizovano, kakva će biti promocija i ostalo.
Takođe, zanimljiv je i taj omjer budžeta Banjaluke i Slavonskog Broda, jer bi neupućeni možda mogli pomisliti da je u ovom drugom gradu ovakvo nešto organizovano jer im je kesa dublja. Budžet Banjaluke za 2009. godinu iznosi oko 183 miliona KM, dok je budžet Slavonskog Broda za isti period negdje oko 80 miliona KM- dakle, sa duplo manje para ljudi su napravili pun pogodak, dok se ovdje uporno i kontinuirano puca u prazno.
Na kraju, možda je poenta svega u ljudima. Vjerovatno jeste. Rokenrol ne može bez rokera. Zaista ne znam dokle će kod nas da harmonikaši i bijele čarape/crne cipele biti glavni nosioci urbanog razvoja, ali mogu da im prenesem poruku jednog sjajnog hard rok benda Hard Time-a koji je nastupio na Mega Bikers Gathering-u, a kojoj se ja iskreno pridružujem- KISS MY ASS!!!

Pročitaj više

10.5.09 | 5 komentara