Put(nik)

Tačka. Druga tačka. Izmedju te dvije tačke se odvija dešavanje. Smrdljivi kupei su moja soba, i samo oni su svjedoci, makar i nemušti, Dolaska. Mantil bež boje, lažem, siv ( bež je aristokratski izraz za dosadno sivo), šešir i kožne crne rukavice. U pitanju je On, Putnik. Treba obići sve te snove, sva ta razočarenja i nade. Zna On gdje im je utočište i ishodište. Tačka. Druga tačka. Treba sve to dovesti u red, treba sve to biti izliječeno. Kako se liječi razočarenje, pogotovo kada je njegov intenzitet nevješti student medicine dodatno pojačao pogrešnim medikamentima, počev od nade? Jednostavno, sasjeći emociju u korjenu, a u ekstremnijim slučajevima ne treba se libiti ni sasjecanja misli. Dobra stara lobotomija. Putnik se, ipak, vrlo često, potpuno iracionalno uostalom, igra. Igrao se sa Himlerom, i svi znamo kakvu su pizdariju poslije Ješe napravile. Čarobni puteljak, zlatno je pravilo, nije staza za svakoga. Biti u čovječijem srcu nije bogznakakva privilegija. Štaviše, to je Putnikovo prokletstvo, s kojim se on, valja priznati, sasvim solidno nosi. Treba biti uvijek i na svakom mjestu gospodin, svakako. Najgori su oni bez ukusa- lijepe stvari svojim primitivizmom zasmrde. Putnik je sada ozbiljan, momenat bi drugačije okarakterisao kao neprimjereno. I dalje se ide, stalno se ide. Karakteristika kružnosti prostora je da se svaki odlazak, potpomognut silovanjem sjećanja od strane vremena, ubrzo javlja kao svečani, ili malo manje svečani, dolazak. Bezlični opunomoćenici Nikoga i Ničega profesionalno servilno se rukuju sa iz-voza-izlazećim Putnikom. Ovaj blagim naklonom i skidanjem šešira izražava svoju hladnu zahvalnost na prijemu. Ruke su postavljenje u propisanom stavu, načinjenom da se simbolično brani od Izvanjskog, strašnog, nepoznatog Izvanjskog. Kako gore, tako dole, pjevuši Putnik svoje davne pjesmice, znajući da su dole toliki smradovi, dok je gore jedan Od-Različitosti-Mnogobrojnih-Smradova- Unikatan i Nedjeljiv Smrad. Higijena, nikad je dovoljno..Nikad dovoljno Higijene..

Ushićenje, ushićenje, igraj se sa mnom i sa mojim ushićenjem. Ajde da skačemo, mnogo da skačemo, da se ganjamo, bježimo, trčimo, da se grlimo. Brda su gore, dodjemo gore, tražimo nešto drugo, odozgo gore, odozgo gore, nema veze opet ćemo dole, sjajno, prelijepo, ajmo opet, nijedan dan bez toga, nijedan dan bez tebe, svako veče uz tebe, svaka noć je naša, svaka noć je naša, svaka nam zora prašta, voli nas zora, a voli nas zora, kad će, nemoj nikad kad će, ubi nas pitanje, čemu pitanje, zašto me pitaš, zašto me pitaš, sve nas je manje, svega je manje, mali smo, mali smo ljudi, tako smo mali, da li smo znali, da li smo znali, sve ćemo u šareno, sve je nekad bilo šareno, a onda muk, a onda muk, došlo je sivo, otkud sad pa sivo, sivo sve živo, sivo, prekasno, zar je opet prekasno, zašto je prekasno, otkud on, otkud i ovdje on, otkud da pokvari sve bezglasno, prekasno, stvarno je prekasno, Sivi Čovjek, Sivi Čovjek, opet je tu, nikad nije bio tu, bio je negdje nekad drugdje, čuli smo za njega, pričali su o njemu, svi pričaju, svi stalno pričaju, prestanite više da pričate prokleti bili, prestanite da ste tu, prestanite, uvijek prestanite, nestanite, skroz naskroz nestanite..

Teza. Antiteza. Sinteza. Teza. Antiteza. Sinteza. Tačka. Druga tačka. Ti. Tačka. Druga tačka. Ti. Moderni kanon. Stari kanon. Moderna ljubav. Stara ljubav. Visoko. Nisko. Visoko. Niže. Visoko. Ja. Ja. Andjeli. Ja. Andjeli. Nema andjela. Ima andjela. Nema andjela. Ima mene. Nisko. Niže. Blizu. Bliže. Vjeruješ meni. Ne vjeruješ meni. Tiho. Tiše. Vjeruješ nekom. Vjeruješ meni. Imaš snage više. Nemaš snage više.