Hi quest ,  welcome  |  sign in  |  registered now  |  need help ?

Banja Luka

Written By Milko Grmuša on 5.11.10. | 5.11.10

Pisao sam već više puta da često putujem. I volim da putujem, volim taj osjećaj koji donosi kretanje. I nisam od onih koji putuju da bi upoznavali druge ljude, družili se, bla-bla. Ja putujem isključivo radi sebe, ne radi drugih. I to je to.

I nisam od onih koji žude da se vrate kući, u svoj grad. Pogotovo ako mi se dopada mjesto u kojem se nalazim. Recimo, iz Beograda baš nešto i ne volim da se vraćam u Banju Luku, mada to nije ni do jednog ni do drugog grada, no zbog nekog sasvim trećeg razloga :) Medjutim, kad sam već tu, odnosno kad se vratim u svoj grad, volim onaj osjećaj koji imaju ljudi koji se poznaju čitav život, i imali su i ovakve i onakve momente, zajednička opijanja, slavlja, tuče, svadje, mržnje i ljubavi. Kad se vratim u Banju Luku negdje izmedju noći i jutra huknemo i ona i ja, hukom koji kaže "a opet ti, hmm". Samo, uprkos svim nekim našim trvenjima i sporečkanjima, ipak je to "hmm" sa smješkom :)

Volim jednostavnost koja je imanentna Banjoj Luci. Taj grad se ne folira, jer kad se folira-ispada smješan. Srećom, brzo to ukapira, pa se vrati sebi. Banja Luka ima sve te mane koje i mi, banjolučani, imamo: ona voli da trača, da se hvali, da ponekad malko i izmisli neke stvari o sebi kako bi se pravila važna medju drugim gradovima. A ponajviše volim ritam Banje Luke: taj ritam potpuno je kompatibilan s mojim ritmom, dakle, polagan je, opušten. To je jedna od stvari koje mi uvijek fale kad sam npr. u Beogradu-oni tamo jure, jure, k`o muve bez glave, iako ih uglavnom niko ne čeka, niti imaju šta pametno da rade. Ali dobro.


Volim tu prirodno zelenu boju Banje Luke. Koliko god se ona urbano razvijala ostaje ta komponenta koja drži do prirode, do čovjeka. Obožavam da šetam ovim gradom, volim kad sam u nekoj finoj aleji, gdje u po grada mogu da se nadišem zraka. To je velika komparativna prednost ovog grada, jer druga veća mjesta uglavnom samo mogu da sanjaju o takvoj pogodnosti. Inače, već sam pisao o šetanju po Banjoj Luci, tako da nema potrebe da se ponavljam.

Postoji ona urbana legenda o banjolučkim ženama. Prema njoj, banjolučanke ne samo da su najljepše žene na svijetu, no ih je u samoj Banjoj Luci mnogo više od muškaraca (neki spominju i odnos 1:7). E sad, što se ljepote tiče, to je manje-više tačno, ali je ovaj odnos ipak malčice prenaduvan. Odnosno, prenaduvan je malo više :) I zapravo se ne razlikuje od odnosa u drugim gradovima. Ali dobro, bitno je da je već izgrađen taj brend koji se tiče banjolučanki, i to je najbolji brend koji ovaj grad ima.


Banja Luka bi mogla da pravi čudesne rezultate u kulturi i sportu. Mogla bi, ali joj se ne da :) Nije da tu nije bilo sjajnih stvari i ljudi, kao što su Petar Kočić ili rukometaši Borca (koji su bili i prvaci Evrope), ali banjolučanima se to ne da, jer oni već unaprijed znaju da su najbolji u svemu, pa što bi se bezveze mučili i znojili, kad mogu da zaglave negdje na Vrbasu na pivu :)

Uopšte, Banju Luku odlikuju kontrasti. Čak je i njena geografija takva: ona je podjeljena na brdsko-planinski i ravničarsko-panonski dio. Takav je i mentalitet ljudi, od ljutih gorštaka vrovaca (kojima pripada i moja malenkost), do ravničara, ljevčana (naši kleti neprijatelji, kojima je za vrijeme kralja Petra bilo zabranjeno da svjedoče na sudu koliko lažu :). Na izvjestan način, ta podjela determiniše i razvoj Banje Luke: s jedne strane, ona je konzervativna i tradicionalna, čime čuva svoju karakterističnost, dok se sa druge pruža prema Savi i Evropi, postajući tako dio evropske mreže gradova. Ukoliko bude dovoljno mudrosti Banja Luka može imati izuzetne koristi od tih svojih geografsko-mentalnih osobina.


 Ono što će banjolučani morati da poprave svakako je marljivost. Oni baš i ne vole da rade, a to nije lijepa osobina. Kakogod, činjenica da je Banja Luka regionalni centar i glavni grad Republike Srpske prouzrokovala je i značajan priliv stanovništva iz drugih mjesta, koji se bore i žestoko rade da bi ovde uspjeli. Zapravo, kao i u svakom drugom većem gradu, ti ljudi su motor razvoja, jer imaju želju, ambiciju i volju, koliko god postojao odboj koji uvijek i svuda karakteriše odnos "domaćih" i "došljaka". Ipak, te dječije bolesti se moraju preležati kako bi Banja Luka postala ono što svi njeni građani žele-moderan i prosperitetan grad, koji će zadržati onaj svoj specifičan šmek, zbog koga je svi mi i volimo.

Umjesto kraja, postaviću još nekoliko sličica Banje Luke. Ono, kao razglednica, "pozdrav iz Banje Luke" :)












Zanimljivo na netu