Prošli vikend sa prijateljem išao sam, dakle, u
Hercegovinu. Ko malo revnosnije prati ovaj blog zna da je u pitanju
prostor od posebnog značaja po moje geostrateške interese ;) Išli smo poslom, mada, što već pretpostavljate, našlo se vremena i za lozu, i za dobru jagnjetinu, a i sve ostalo ;) Valjalo je ipak časno reprezentovati Krajinu :)
Kad smo već kod nje, Krajina je ipak Krajina. Pri samom polasku za Hercegovinu, gore kod
Mrkonjić Grada, na nekoj kafici a nakon jedne osvježavajuće avgustovske kišice, pojavila se iznad Krajine duga. Da nas pozdravi i poželi srećan put :)
Inače, uz dužno poštovanje Olimpu i tako tim brežuljcima, kao što su Himalaji i Alpe, opšte je poznata činjenica da je
Manjača najviša, najljepša i najznačajnija planina svijeta i galaksije, o čemu svjedoči i to da su se Zevs i kompanija, ne mogavši da se snadju i nametnu manjačkoj ekipi, pognutih glava zaputili upravo spram Olimpa, gdje su se kasnije često opijali, tužni zbog svog krajiškog poniženja.
Nakon što smo prespavali u
Nevesinju, simpatičnom hercegovačkom gradiću, kod našeg prijatelja, otišli smo na čuvenu
Nevesinjsku olimpijadu, koja ima vjekovnu tradiciju. Teško je to objasniti, valja stvar vidjeti na licu mjesta. Najraznovrsnije sportske i bliskosportske discipline, vašar, šatori, pjevaljke, plesačice, roštilj, pečenje, pivo...ma sve živo :)
Ovde je u pitanju atletičarska disciplina trčanje na 100 metara bez prepreka, ali sa kašikom u ustima, a jajetom na kašici. Caka je da istrčite brže od ostalih, a da ne razbijete jaje. Prema tome, veoma zahtjevna i izazovna disciplina, i mogu vam iskreno priznati da sam se slatko smijao naporima "atletičara" :)
(Uzgred budi rečeno, moja disciplina taj dan bila je sinhronizovano ispijanje piva, loze i koka kole, i mogu vam reći da sam definitivno bio u najužoj konkurenciji za pobjedničko postolje).
Takodje, vrlo zahtjevna i opasnosti kletih puna disciplina jeste i ona u kojoj je cilj da probijete neku, od govedje iznutrice kreiranu mješinu, tako što se zatrčite pa skočite na istu. Neiskusan, mislio sam da to nije neki poseban problem, ali...Ispostavilo se da nema teorije da se ta mješina probije, no je svrha ovog takmičenja da se publika zakocene od smijeha, a o čemu svjedoči i ova fotografija. Ovde je u pitanju mladi soko, koji je tri puta hrabro pokušao, i sve tri puta se skljokao na ledja. Mislim da je na kraju dobio medalju za estetiku performansa :)
Nadmetanja je bilo još mnogo. Potezanje konopca (uuuuuuu, da vidite te ljudine), penjanje na neki stub, bacanje kamena s ramena, und so weiter. Nisam stigao sve to da sliknem, a pretpostavljate i zašto: i ja sam imao svoja olimpijska iskušenja ;))
Kruna Olimpijade svakako je bila trka konja (koji su imali otežavajuću okolnost u vidu džokeja). Nećete vjerovati, ali jedan od džokeja bila je i-džokejica. Za nju sam navijao :) Djevojka je izgledala onako dosta krhko, ali...kad je trka počela, ona je prosto oduvala konkurenciju. Samo, kreten koji je dao znak za početak trke nije na vrijeme signalizirao pogrešan start, pa je njen konj istrčao punom snagom cijela dva kruga. To ga je umorilo, pa je takmičenje završio tek kao treći. Ali, dobro, ona je bila moja pobjednica, hehe ;)
Treći dan proveli smo u
Gacku. Uhhh..odmah da kažem, postoji neko narodno predanje da su anjolučanke najljepše žene, ali..možda zbilja i jesu, ali gačanke..visoke, vitke, vrckave..ne treba uopšte ni da pominjem da tek u Gacku ništa nisam fotografisao..msm, ne aparatom ;) Dakle, u Gacku sam uživao maksimalno u pogledu, zraku (nevjerovatno čist zrak, nema sparine, komaraca, smrada...), ma svemu..jedva čekam da ponovo dodjem tamo.
Pri povratku za Banju Luku posjetili smo
Foču. Mnogo fin grad. Veoma urbano djeluje, spaja tradicionalno i moderno. Nekih tridesetak kilometara pred Fočom nalazi se najveći otvoreni bazen. Ne pitajte me "najveći..gdje?", jer ne znam. Poznavajući mentalitet ljudi tamo, vjerovatno je najveći na svijetu :) Moram reći da smo i tu našli fine neke ljude. Pristojna konobarica neka, npr :)) Zatim, neke curice, koje su nam ljubazno objasnile kako da dodjemo do Foče (naravno, znali smo itekako gdje je Foča, ali nije zgoreg da još jednom čujemo :))
U Foči sam kliknuo aparatom par puta, i nešto mi se ne da da opisujem posebno slikice. Uostalom, ebem li ga, zar one i ne govore više od hiljadu riječi ;)
Na kraju, kraj. Vratili se u Banju Luku. Poznate staze, poznati ljudi..volim ovaj grad :)
