Tako to funkcioniše na ovim prostorima-građevinska mafija prosto ne umije da funkcioniše na tržišnim principima. Ona svojim mafijaškim kapitalom pravi zgrade, i onda kao u najzlatnijim vremenima komunističke planske privrede razreže cijenu po kvadratu, i ne dozvoljava da neko izađe sa nižom cijenom, jer tako ne bi ostvarivala ekstra-profit.
Potom ta mafija dio od tog ekstra-profita "ulaže" u sudstvo, policiju i političare. Sistem se tako korumpira i stavlja u funkciju mafije, a koja je neraskidivim vezama uvezana sa udbom. Na djelu tako imate neraskidiv lanac korupcije, cijeli sistem je kriminalan, pravosuđe je u funkciji legitimacije zločina i prljavog novca, ekonomski sistem je pljačkaški, politički sistem je zamaskirana tiranija mafijaša a moral se sukcesivno rastače i perverzira.
Budući da je forma "demokratska", da je privreda "tržišna" i "liberalna", ljudi na ovim prostorima, izmanipulisani kakvi jesu i sa hroničnim nedostatkom pravih informacija, počinju da proklinju i demokratiju, i slobodno tržište i kapitalizam i sve. Oni hoće ponovo Tita, Staljina, Karađorđa, bilo koga ko će njih, ovce, da okupi, nahrani i napoji (šišanje se nekako podrazumijeva tada). Oni više nisu misleći subjekti, individue, oni su bjesna i očajna masa, koja traži svemogućeg zaštitnika da je artikuliše i spase. A zaštitnika traži upravo tamo gdje je zapravo i uništena.
Monopol prožima sve sfere zajednice. On se legitimiše i nameće direktno i indirektno. Njegov konačni neprijatelj jeste sloboda izbora. Sloboda, uopšte. On nameće potpunu kontrolu i u službi je determinizma. Monopol mu dođe isto što i antihrist.
Kad su mu došli antički Grci da ga pitaju za koju pametnu, budući da je kod njih bio običaj da koliko-toliko fermaju pametne ljude, te kad su ga upitali šta bi bilo najpametnije da urade, Heraklit im je odgovorio sljedeće: najbolje bi bilo da se vi, vaše žene i djeca, mlado i staro-svi objesite. Zbog toga ne treba nikad pomisliti da ovdašnji mediji, koji su odreda u funkciji promovisanja i zaštite interesa udbe, mafije i uvozničkog lobija, i koji godinama i godinama truju i zaglupljuju ljude ovde, ne mogu učiniti ništa dobro. Itekako mogu. Mogu i oni svi odreda da se objese. To bi im bilo vrhunsko ljudsko i profesionalno djelo.
Kakogod, imam izvjesne strahove s tim u vezi. Nekako ne mislim da će ovdašnji mediji da budu toliko časni i plemeniti. Stoga, da bi se počelo konačno razbijati monopolističko zlo, sam Gospod nam je poslao-blog. Naravno, da se pitalo domaću "elitu"-internet bi se skrčkao za jedno milion godina. Šta tu neki imaju da se povezuju, uvezuju i, zamisli, pišu, bez da komitet, kolegijum i redakcija to sve fino pročešljaju i odobre. Monopol bi ostao nedodirljiv, neupitan i neprikosnoven.
Ovako, svako je dobio šansu da realizuje i svoju medijsku dimenziju. Ko god može da prenese neku svoju misao, ideju, poruku-taj je zapravo medij. Blog i, uopšte, internet omogućili su takoreći besplatan alat za funkcionisanje jednog takvog medija. Iako besplatan, taj alat nimalo nije bezazlen-on je masovan, brz, zarazan. On je potencijalno veoma destruktivan po sam monopol, koji se sve više nalazi u situaciji da ga ujeda čitavo mnoštvo sitnih osica. On je načinio sjajan sistem zaštite od velikih zvjerki, ali, zbilja, šta da se radi sa tolikim osama? Tu sistem zla može da završi u jendeku.
Forma ne samo da uobličuje, ograničuje ideju i svrhu-ona je i smrtna. Sve što u prirodi ima formu-smrtno je. To je osnovni razlog zbog čega klasični mediji, uključujući i onlajn portale, nemaju nikakvu šansu da u budućnosti budu ozbiljan faktor-uštogljeni su, formalni i dozlaboga-dosadni. Sistem uništava dosada koja mu je imanentna.
Zamislite sve te urednike, članove redakcija, novinare...još ste tu, niste zaspali? Njihov posao se svodi na sljedeće-neki kreteni iz politike ili mafijaške ekonomije nešto urade, novinari to zapišu, pošalju svojim agencijama, od kojih potom te "vijesti" uzmu mediji, koji to dalje plasiraju "javnosti". Potom se nađe neki prdonja koga kolokvijalno zovu "kolumnistom", koji fura neki fri-stajler fazon, pohabane farmerke, boem, i tako ti ta sranja, i koji daje "osvrt" na ta baljezganja koja su se agencijski prenijela dalje.
I to je sve. To vam je, uvažene dame i gospodo, medijski sistem. Bijedno, zar ne? Ne dozvoljavam da u budućnosti imamo posla sa tim paćenicima. Kako pukne monopol, puće i ovakvi mediji, a ja ću to propisno da zalijem.
Živjeli!
P.S.
Koliko blog postaje značajan svjedoči i slučaj izvjesnog Dmitrija Medvedeva. Čovjek koji se predstavlja, između ostalog, i kao predsjednik Rusije, shvata da bi bilo krajnje neozbiljno a ako hoćete i pogubno da dozvoli ekskluzivno pravo tamo nekom mediju da mu prevrće i izvrće riječi i poruke. Stoga je pokrenuo sopstveni blog, koji možete da nađete ovde.
Zanimljivo na netu
