Kod nas ljudi su pomislili da je to moguće preko noći. Kao i sve, uostalom. Mediji su nicali poput gljiva poslije kiše, ljudi koji su na brzinu u privatizacijskim pljačkama i poslovima s onu stranu zakona došli do velikog novca osnivali su svoje medije, kako bi se preko njih obračunavali sa svojim rivalima, spinovali javnost i nametali određene teme. Nigdje, pri tom, nije bilo mjesta profesionalnim, a pogotovo etičkim standardima. Mediji su postali najsličniji fast food-u: brzi, masni i nezdravi.
Mnogi misle da su ljudi kod nas potpune budale. Naravno, nisu ljudi ovde puno ni bolji ni gori, pametniji ili gluplji od drugih ljudi u svijetu. Kaže poslovica: neke ljude možeš lagati cijelo vrijeme, sve ljude možeš lagati neko vrijeme, ali ne možeš sve ljude lagati cijelo vrijeme. Desilo se, tako, da su ljudi, iz gore navedenih razloga, prvo postali skeptični prema sadržaju kojima su ih mejnstrim mediji danonoćno bombardovali, potom su potpuno prestali da im vjeruju, a trenutno je sve više ljudi koji uopšte ne prate mejnstrim medije.
U takvoj situaciji mejnstrim mediji postaju očajni i prave nove pogrešne korake. Počinju da se otvoreno i bezočno služe najprljavijim metodama, tipa da ucjenjuju ljude da se kod njih oglašavaju, da izmišljaju laži koje potom od napadnute strane traže da ih ova demantuje i tako naprave vještački priču, traže i jeftino se nude političarima, a sve su češći slučajevi i otvorene krađe sadržaja, a o čemu svjedoči primjer Mahlat i situacije u kojoj je Tanjug ukrao njen tekst, i to tako da ne samo da nije tražio njenu dozvolu za objavu teksta, nego je nije naveo ni kao autorku, što svjedoči o tome da je razbojnički sindrom uveliko ušao u mejnstrim medije. S obzirom da se ovaj slučaj, ipak, završio srećom koliko-toliko pozitivno, ostaje da se vidi kako će sudovi da reaguju u slučajevima krađe sadržaja od strane konvencionalnih medija u narednom periodu.
Dolazimo polako do blogova. U čemu je njihova tajna uspjeha? Prije svega, oni kod nas sve više nastaju isključivo zbog toga što je ljudima dosadilo da budu taoci korumpirane medijske scene. Odnosno, činjenica da se mejnstrim mediji izgubili kredibilitet, da ne obavještavaju iole objektivno javnost, da se bave potpuno irelevantnim temama, te da obični smrtnici nemaju nikakvu šansu da im primirišu, izuzev u situacijama kad su potrebni radi folklora ili u nekom cirkusantsko-klovnovskom okviru, rezultirala je time da su se mnogi okrenuli blogu kao alternativnom i potpuno besplatnom i široko dostupnom sredstvu koji im omogućuje da-izraze svoj stav.
Činjenica je da kod nas blogovi nisu ništa spektakularno. Odnosno, ima i kvalitetnih i manje kvalitetnih blogova, ali još uvijek se ne radi o bilo čemu revolucionarnom u smislu sadržaja, informacija i širih društvenih procesa koji oni indukuju. Ali, ono što jeste revolucionarno i bitno svakako je to da je prekinut monopol nad informacijama koji su prije neprikosnoveno imali mejnstrim mediji. Blogovi su otvorili novu dimenziju u tržištu informacija, odnosno-otvorili su to tržište i omogućili da mnoge teme izađu iz tame, da niko više ne može nikoga da ućutka i ignoriše, da je mnogo toga podložno kritici. U principu, više nema samo jedne istine, one koja se emituje putem malih ekrana i štampe.
Usljed toga, javno mnjenje kod nas sve više se kreira i mimo mejnstrim medija. Možda se dešava i jedan proces koji i nije potpuno opravdan i racionalan. Naime, zbog svih mana mejnstrim medija sve se više dešava da im ljudi ne vjeruju ni u ono što je istinito. Svakako, televizija je i dalje dominantna u tom smislu što i dalje presudno utiče na stavove svih onih kojima je ona glavni (isključivi?) izbor infomacija. Ali, mlađi, obrazovaniji, otvoreniji, oni koji su objektivno neki društveni spiritus movens-oni više mejnstrim medijima ne vjeruju.
To je i razlog zbog kojeg sve više političara dolazi na internet, pravi fejsbuk intevjue, raspravlja na tviteru, piše blogove. Ne rade oni to samo da bi bili kul i moderni, a pogotovo ne zato što očekuju neke posebne glasove od svega toga. Ovo drugo pogotovo nije u pitanju, jer će još uvijek glasove dobiti oni koji su ispod šatora, na ulici, na tržnici, trgu i sl. Zapravo, internet komunikacija može biti i opasna po one koji u nju uđu, jer tu nema zezanja-ljudi ti veoma lako i brzo demaskiraju populističke šupljake, postave neugodna pitanja i naprave čitav niz drugih problema. Ali, političari, uprkos svemu tome ipak u sve to ulaze. Zašto? Pa zato što su svjesni da putem mejnstrim medija više ne mogu da dobiju feedback od onih progresivnijih u društvu. A pogotovo ne mogu da ih pridobiju za svoje stavove i akcije. Ne mogu da angažuju intelektualni potencijal novih generacija. Ostaju usamljeni u tom čardaku ni na zemlji ni na nebu koji su im sagradili mejnstrim mediji.
Tek će se mejnstrim mediji susretati sa velikim problemima. Monopol na istinu im je, dakle, ozbiljno ugrožen. Mnogi studenti žurnalistike elementarno su nepismeni, ne poznaju pravopis, a kamoli da umiju da pravilno ocjenjuju društvena zbivanja (o generisanju procesa da ne govorim). Njihovi profesori takođe su problematični, ideje i teorije su im pluskvamperfekat, nesposobni su da shvate izazove modernog vremena.
Zbog svega toga blogova će biti sve više kod nas. Ni oni neće biti spektakularni (hej, svi smo dio istog ambijenta), ali će makar neki od njih da odišu originalnošću, energijom, stavom, etikom (sve to nedostaje mejnstrim medijima). A ključna njihova prednost jeste što većina ne zavisi od novca i nikome ništa nije dužna. Ovo je nevjerovatno velika stvar.
ZANIMLJIVO NA NETU
Učitava se...
