TEZA: Sve to dole u
Libiji su napravili “američki konglomerati” zato što tamo postoje najveće
zalihe vode ispod pijeska.
ANTITEZA: Sve to u Libiji napravio je libijski
narod.
SINTEZA: Libijski narod je konačno slobodan,
nakon četrdeset godina užasne diktature.
Kada se priča o Libiji i narodnoj
pobuni koja je za rezultat imala skidanje sa vlasti zloglasnog diktatora nakon četrdeset godina,
ljudi zaista vjerujuju u sljedeće, da su sve to napravili
(iscenirali/izrežirali) „američki konglomerati“ zato što se ispod pijeska
Libije nalaze najveće zalihe vode?! Može li iko da kaže koji su i šta su
„američki konglomerati“? Niko nije još iz osnovne škole zapamtio da u Sahari
postoje oaze. Ali ne ne, sve to rade „američki konglomerati“ zbog zaliha vode
koje se nalaze „ispod pijeska pustinje“.
A to što je luđak i diktator ubijao i
gazio svoj narod četrdeset godina? Što su se konačno riješili jednog od najgorih
diktatora kojeg je svijet vidio u modernoj istoriji, to je laž sa CNN-a?! Mora
biti jasno: tamo je na snazi 40
godina bio zakon o vandrednom stanju. To je pravna norma koja poništava sve
pravne norme, koja apsolutnu vlast nad životom i smrti svakog čovjeka stavlja u
ruke jednog čovjeka. To je gore od same diktature. To je gore nego Staljin i
Hitler. U društvima gdje su oni pravili masakre nad svojim i drugim narodima,
nikada nije donešen zakon koji poništava sve pravne norme. U društvu u kojem je
došlo do rasula, vlast pripada sili. Vođe se zbog toga trude da u većoj mjeri
upravljaju pravosuđem (Tolimirov, Monarhija, 1883: 33) (naravno u ovom slučaju
namještenim sudskim procesima).
Dakle, nikada nisu mogli donjeti jedan takav
zakon jer u bezakonju i rasulu prvi ne bi bio u stanju da napravi SSSR a drugi
da u jednom trenutku vlada čitavom Evropom. Zakon o vandrednom stanju su samo sjevernoafrički
diktatori mogli upostaviti, jer nisu imali teritorijalne pretenzije nego samo
cilj da drže društvo u državama u kojima su vladali u totalnom rasulu i
bezakonju i oko sebe okupili ološ najgori da bi zgrtali tone zlata i dolara,
kupovali avione optočene zlatom i dijamantima, imali “specijalne jedinice”
sastavljene od stotinu žena, itd. A ljudi četrdeset godina nestaju u noći, dođu
i odvedu nečijeg oca ili brata, stotine hiljada mrtvih samo zato što je
gospodar života i smrti tako odredio, milioni izbjeglica rasutih širom svijeta,
hiljade političkih zarobljenika.
To je sve laž, sve to rade Amerikanici i njihovi konglomerati zbog vode u nubijskom pijesku?! Ta rečenica zaista zvuči bezpredmetno! Narodu Libije bilo je dosta! Nakon talasa nezadovoljstva koji je zahvatio čitav region krenuli su u oružanu borbu. Od demostranata postali su pobunjenici.
Sada tamo predstoji teško razdoblje prelaska na novo
društveno uređenje, u kojem će se suočiti sa podjelama i različitim napetostima
koje prate svako društvo u tranziciji. Kako god, ne može
biti gore nego prije pobune i želim im svako dobro u izgradnji novog društva!
Učitava se...
