Piše: Jelena Pilipović
Američki je san uspjeti izaći iz prosječnosti i anonimnosti i načiniti nešto spektakularno, što će te obogatiti, proslaviti i priuštiti ugled i uticaj koji do tog akta nisi mogao ni da sanjaš. Još ukoliko si mlad..eh, može li da bude bajkovitije? Postaneš do bola bogat, mlad si, zgodan, vole te, žele te, svi bi da budu kao ti. Može li neko od nas običnih smrtnika uopšte zamisliti kakav je to osjećaj, onih prvih dana i nedjelja kad se dešava vrtoglavi uspon? Šta čovjeka tad nosi i da li uopšte misli o tome može li se i koliko brzo pasti s visina čijih je krajnjih granica postao redovan dio?
Mark Cukerberg, osnivač i vlasnik fejsbuka, odličan je primjer našeg junaka. Još kao student napravio je ono o čemu niti najnapredniji profesionalci nisu ni sanjali-globalnu socijalnu mrežu, koja će dok trepneš ostvariti meteorski uspon i postati megapopularna. Dvije crtice me na prvu asociraju na fejs i Cukerberga: prvo, sav taj entuzijazam ljudi kad se ta mreža pojavila-jesi vidjela juče na fejsu, nisi mjenjala status tri dana, šta se dešava sa tobom..Nije fraza, ljudi su zaista bili oduševljeni. Fejsbuk je prosto imao tu magiju da je izazivao osmjehe kod svih. I upravo to, taj osmjeh, bila je moja druga asocijacija. Osmjehivao se neprestano i sam Cukerberg. Taj čovjek se uvijek smije. Ali, dok je u početku bio nasmijan onako od srca, sad se sve više osjeća taj namješteni, lažni osmjeh. Nije to-to.
Logično je da taj silni potencijal, ali i trenutna snaga fejsbuka itekako zanima one koji zaista imaju moć. Ali, čak i da zanemarimo taj aspekt koji nikako ne smijemo zanemariti, postavlja se pitanje: da li na duže staze bilo koji čovjek, bilo koji, može na svojim plećima da nosi toliku odgovornost, toliki teret, tolike živote ljudi? Jer, Mark Cukerberg mu sad dođe kao neki globalni predsjednik. On ima toliko mnogo ljudi koji svoje živote na ovaj ili onaj način postavljaju u koordinacioni sistem čiji je jedan dio kreirao upravo Cukerberg. Da li jedan čovjek, ma kakvih sposobnosti i snage volje bio, može toliko da podnese?
Mislim, ne, sigurna sam da ne može.
Prije svega, to vremenom počinje da te lomi. Odgovornost, privatnost, stalna insistiranja raznih tipova i službi da sarađuješ sa njima. Da im prodaješ podatke. Da im prodaješ ljude. Pa onda sav taj ogroman prostor koji se daje bolesnicima i psihopatama najrazličitijih debilnih preferencija. Bukvalno, okupio si najrazličitiji svjetski šljam u svom proizvodu, svojoj mreži. Ne možeš da ne misliš nikad na to. Ne možeš da se izoluješ i oslobodiš odgovornosti za sve te ljude, koliko god da pokušavaš i kakve god argumente da daješ u kontra pravcu.
Da, mnogi gube svoju privatnost na fejsbuku, ali je Cukerberg gubi potpuno. Mnogi imaju neugodnosti, ali njemu život u cjelini postaje vremenom neugodnost. I ne bi me čudilo da kroz koju godinu Cukerbeg odluči da se potpuno distancira od fejsa, da ga proda i da objavi kasnije memoare u kojima će proklinjati dan kad je ušao u sve to. To će biti svjetski bestseler. Cukerberg, koga su u međuvremenu svi najbliži napustili, koji je pustio bradu i nosi one velike naočare, ponovo će dospjeti poslije pada u žižu javnosti. Moguće da će potom slijediti i ekranizacija tog bestselera, i baš me zanima koga će naći da glumi Cukerberga.
Primjetili ste, sve počinje iznova..nema kraja :)
ZANIMLJIVO NA NETU
Američki je san uspjeti izaći iz prosječnosti i anonimnosti i načiniti nešto spektakularno, što će te obogatiti, proslaviti i priuštiti ugled i uticaj koji do tog akta nisi mogao ni da sanjaš. Još ukoliko si mlad..eh, može li da bude bajkovitije? Postaneš do bola bogat, mlad si, zgodan, vole te, žele te, svi bi da budu kao ti. Može li neko od nas običnih smrtnika uopšte zamisliti kakav je to osjećaj, onih prvih dana i nedjelja kad se dešava vrtoglavi uspon? Šta čovjeka tad nosi i da li uopšte misli o tome može li se i koliko brzo pasti s visina čijih je krajnjih granica postao redovan dio?
Mark Cukerberg, osnivač i vlasnik fejsbuka, odličan je primjer našeg junaka. Još kao student napravio je ono o čemu niti najnapredniji profesionalci nisu ni sanjali-globalnu socijalnu mrežu, koja će dok trepneš ostvariti meteorski uspon i postati megapopularna. Dvije crtice me na prvu asociraju na fejs i Cukerberga: prvo, sav taj entuzijazam ljudi kad se ta mreža pojavila-jesi vidjela juče na fejsu, nisi mjenjala status tri dana, šta se dešava sa tobom..Nije fraza, ljudi su zaista bili oduševljeni. Fejsbuk je prosto imao tu magiju da je izazivao osmjehe kod svih. I upravo to, taj osmjeh, bila je moja druga asocijacija. Osmjehivao se neprestano i sam Cukerberg. Taj čovjek se uvijek smije. Ali, dok je u početku bio nasmijan onako od srca, sad se sve više osjeća taj namješteni, lažni osmjeh. Nije to-to.
I onda ide sve logičnim redom. Novac, popularnost, slava, uticaj. Međutim, koliko je to zaista Cukerbergovo? Koliko je fejsbuk zaista njegov? Ok, da, on ga je stvorio. Ali, da li je uopšte moguće da jedan čovjek, još mlad i prije samo nekoliko godina katapultiran iz anonimnosti, kontroliše tako nezamislivo moćnu mašineriju? Hmm, rekla bih ne previše, definitivno.
Logično je da taj silni potencijal, ali i trenutna snaga fejsbuka itekako zanima one koji zaista imaju moć. Ali, čak i da zanemarimo taj aspekt koji nikako ne smijemo zanemariti, postavlja se pitanje: da li na duže staze bilo koji čovjek, bilo koji, može na svojim plećima da nosi toliku odgovornost, toliki teret, tolike živote ljudi? Jer, Mark Cukerberg mu sad dođe kao neki globalni predsjednik. On ima toliko mnogo ljudi koji svoje živote na ovaj ili onaj način postavljaju u koordinacioni sistem čiji je jedan dio kreirao upravo Cukerberg. Da li jedan čovjek, ma kakvih sposobnosti i snage volje bio, može toliko da podnese?
Mislim, ne, sigurna sam da ne može.
Prije svega, to vremenom počinje da te lomi. Odgovornost, privatnost, stalna insistiranja raznih tipova i službi da sarađuješ sa njima. Da im prodaješ podatke. Da im prodaješ ljude. Pa onda sav taj ogroman prostor koji se daje bolesnicima i psihopatama najrazličitijih debilnih preferencija. Bukvalno, okupio si najrazličitiji svjetski šljam u svom proizvodu, svojoj mreži. Ne možeš da ne misliš nikad na to. Ne možeš da se izoluješ i oslobodiš odgovornosti za sve te ljude, koliko god da pokušavaš i kakve god argumente da daješ u kontra pravcu.
I ti više nisi svoj čovjek, ti nisi Mark Cukerberg. Ti si fejsbuk. Ti si taj proizvod, ali ne 100%, nego jedan njegov segment. I to onaj najteži, od kojeg nema onih lijepih momenata, osmjeha i zabave, nego samo najmračnijih, podrumskih baruština u kojima se podzemno skladište svi otpaci koji oni gore u robnoj kući ne vide i ne žele da vide. Ti si to, ništa drugo.
Da, mnogi gube svoju privatnost na fejsbuku, ali je Cukerberg gubi potpuno. Mnogi imaju neugodnosti, ali njemu život u cjelini postaje vremenom neugodnost. I ne bi me čudilo da kroz koju godinu Cukerbeg odluči da se potpuno distancira od fejsa, da ga proda i da objavi kasnije memoare u kojima će proklinjati dan kad je ušao u sve to. To će biti svjetski bestseler. Cukerberg, koga su u međuvremenu svi najbliži napustili, koji je pustio bradu i nosi one velike naočare, ponovo će dospjeti poslije pada u žižu javnosti. Moguće da će potom slijediti i ekranizacija tog bestselera, i baš me zanima koga će naći da glumi Cukerberga.
Primjetili ste, sve počinje iznova..nema kraja :)
ZANIMLJIVO NA NETU
Učitava se...

