Prostor ex yu, istina, prilično se srozao u zadnje dvije decenije. Niko previše ne odskače. Ali, u svakoj od tih država imamo bar nešto što je kvalitetno, nešto što svijet priznaje. Primjera radi, Crna Gora ima odlične sportiste, nekoliko velikih evropskih klubova (recimo, vaterpolo klub "Jadran"). Iako zemlja sa nešto više od 600.000 građana, Crna Gora ima nekoliko sportskih reprezentacija koje su vrhunske. E sad, činjenica je i da je prilično teško pronaći još nešto zbilja kvalitetno u CG. Dakle, pričamo o top kvalitetu. Međutim, činjenica je da ljudi imaju bar taj sport ako ništa drugo.
Srbija i Hrvatska takođe su ekonomski devastirane državice, ali i one imaju određeni top kvalitet izražen u pojedinim sportistima, kulturnim radnicima i umjetnicima, naučnicima. Baš je prije neki dan srpski matematičar Teodor fon Burg proglašen za najboljeg mladog matemaričara u svijetu. Hrvati imaju najboljeg svjetskog rukometaša Balića, nekoliko svjetski poznatih modela, Tonija Kukoča. E sad, možemo da konstatujemo da je dobar dio "svjetskih faca" sa ovih prostora "proizveden" još u staroj Jugi. To je tačno. Ali, stoji da se, istina smanjenim obimom, i dalje pojavljuju "marke". I Federacija BiH je dala poslije rata jednog oskarovca Tanovića, ma šta mi u Srpskoj mislili o njegovom radu-bila "Ničija zemlja" ispolitizovana ili ne, nama niko nije kriv što u svijetu ne simpatišu naše manje ili više ispolitizovane filmove u kojima se prikazuje naša verzija događaja. Možda je problem i u tome što takvih filmova i nemamo.
Dakle, Republika Srpska od svog nastanka nije okruženju i svijetu ponudila ništa vrhunsko. Nijedna od kompanija, nijedan od medija koje Vlada RS godinama zdušno subvencioniše-nije se probio ni na regionalno, a kamoli na evropsko tržište. Država pokušava da reguliše stvari, da se učvrsti, legitimiše i dobije međunarodni kredibilitet-ali efekti su slabi.
Treba sad izbjeći jednu opasnost. Poenta ovog teksta nije da su ljudi u Srpskoj hronično nesposobni, da nemaju kvalitet. Ima svuda pametnih ljudi. Kao i onih drugih. Radi se o tome da ne bi bilo loše konstatovati činjenice koje nam i ne idu baš u prilog, ne da bi se navlačio kompleks manje vrijednosti, nego da bi se tražili odgovori na pitanje šta to ne štima. Potom valja izvući neke pouke i promjeniti stvari.
Najbolji ambasadori svake zemlje jesu njeni uspješni pojedinci, građani. Ako ih neka zemlja nema-džabe joj sve pare koje će davati stranim lobi grupama. Prosto, nevažan si, nema te nigdje, nema tvojih dostignuća. Zašto bi danas Republika Srpska imala neko posebno mjesto u očigledno globalnom svijetu i tržištu? Šta to ona nudi? Koje su njene komparativne prednosti? Treba davati realne odgovore na realna pitanja.
Dosad je siže cjelokupne politike u svim njenim aspektima, kao i same percepcije ljudi, sadržan u psihologiji označenoj "made by Republika Srpska". Dakle, ljudi misle da je država ta koja radi stvari i koja mjenja odnose (ili to ne čini, pa se neko ljuti zbog toga). Ali, taj sistem ne daje nikako rezultate. Ne ide. Ne štima. Možda treba obrnuti odnose. Možda Srpska treba da pruži samo dovoljno dobar okvir, a da potom građani rade dobre stvari, postaju vrhunski sportisti, režiseri, naučnici. Tako se inače radi u uspješnim zemljama. Pa onda imate ono čuveno "made in".
Vrijeme je i za "made in Republika Srpska".
ZANIMLJIVO NA NETU
Učitava se...
