Hi quest ,  welcome  |  sign in  |  registered now  |  need help ?

Martina Đokić, AIESEC Banja Luka: Spremamo se da budemo spremni na sve

Written By Teza Antiteza on 19.8.12. | 19.8.12

Martina i AIESEC imaju jednu crtu koja im je zajednička: naime, granice ih ne ograničavaju. Martina je rođena u Kosovskoj Mitrovici, živi u Banjoj Luci, putuje često po cijeloj regiji i upoznaje ljude iz cijelog svijeta. AIESEC je međunarodna omladinska neprofitna organizacija formirana još 1948.godine koja se primarno bavi razvijanjem liderskih i poslovnih osobina kod studenata i diplomaca, na način njihovog upućivanja na rad u drugim državama, u privatnim firmama i nevladinim organizacijama. Riječ je o svojevrsnoj razmjeni studenata, s tim da je fokus na tome da mladi ljudi odu u druge zemlje, postanu dio određenih sistema i tu stiču, prije svega, ona životna i poslovna iskustva koja će im sutra biti od koristi prilikom traženja posla i obavljanja istog.

Cifre su impozantne. AIESEC okuplja preko 60 000 članova iz 110 zemalja, a članovi ove organizacije su i studenti iz BiH i Srbije koji imaju svoje lokalne organizacije u gradovima ove dvije zemlje. AIESEC je prisutan u preko 2100 univerziteta širom svijeta i obezbjeđuje preko 16 000 razmjena studenata i diplomaca godišnje.

Lokalna organizacija u Banjoj Luci postoji od februara ove godine. Dakle, tek su počeli sa radom ali u banjolučkom AIESEC-u kažu da ih je njihov entuzijazam i dobra energija, uz kvalitetne ideje, već preporučio te da se o njima pohvalno izražavaju u cijeloj regiji. Za ovih nekoliko mjeseci banjolučki AIESEC organizovao je već nekoliko uspješnih aktivnosti, a o istima možete da se informišete i na njihovoj fejsbuk stranici.




Naravno, to su bili opšti podaci o AIESEC-u i njegovoj svrsi. Kakogod, T-AT je htjela da ovu međunarodnu studentsku organizaciju predstavi svojim čitaocima na življi i plastičniji način, odnosno da se uvjeri u originalnost i potencijal banjolučke sekcije, čije postojanje je svakako lijepa vijest za naš grad i još jedan put koji nas otvara ka svijetu. Martina, inače studentica banjolučkog ekonomskog fakulteta, novinarka i osoba koja koordiniše aktivnosti AIESEC-a u Banjoj Luci, u neposrednom razgovoru za T-AT nam je dala odgovore na naših nekoliko najdirektnijih pitanja koja niti su bila klasična, niti su se zanimala za opšte informacije o AIESEC-u, niti ih je previše zanimala sva ta forma, već su isključivo bila fokusirana na praktičnu stranu cijele te priče.

Šta konkretno mlad čovjek dobija od AIESEC-a?

- Prije svega, iskustvo. Iskustvo u onim oblastima u kojima sutra želi da izgrađuje karijeru. Takođe, uči se vještinama lideršipa. Iz ličnog primjera mogu da potvrdim da mi je angažman i iskustvo koje sam stekla u AIESEC-u puno pomoglo u izgradnji samopouzdanja i razvoja onih vještina koje su neophodne u komunikaciji sa ljudima sa kojima sarađujem. Isto tako, mladi ljudi stiču priliku da upoznaju druge ljude, druge zemlje, druge kulture. Prema tome, ne samo da stiču konkretna znanja radom u nekoj firmi u, primjera radi, Italiji, nego stiču i poznanstva i kontakte koji im sutra mogu biti od značajne koristi. Pogotovo ukoliko ostave dobar utisak tamo gdje su radili.

Ok, ali ovo je opšta priča. Zašto bi poslodavac zaposlio bilo koga ko je prošao neki AIESEC-ov program? Šta to ovaj ima što oni koji to nisu učinili nemaju?

Ovo je sad već nešto što na našim obukama zovemo "razgovor sa đavoljim advokatom". Na tim vježbama upravo se učimo kako da se snađemo u najzahtjevnijim situacijama prilikom obavljanja razgovora za posao. U pitanju su situacije kad vas osoba sa druge strane stola od koje zavisi da li ćete dobiti posao ne sluša, provocira, bude bezobrazna, traži mito ili seksualno uznemirava. Šta god da je u pitanju mi učimo kako da odgovorimo na sve te najraznovrsnije izazove, odnosno kako da zadržimo mirnoću i vladamo situacijom i sobom. Poenta je da sutra niko od nas ne bude izbačen iz kolosjeka kakvoj god sceni se sretao prilikom svoje karijere. Opet, cilj je da se unaprijeđenjem konkretnih vještina svako od nas nametne potencijalnom poslodavcu tako što će ga ubjediti da ima dovoljno znanja, iskustva i motivisanosti da svoj posao radi na najbolji mogući način.

Lijepo zvuči, ali to i dalje podsjeća u dlaku na ono što svi iz tog NGO sektora pričaju. Ali, mi ovde imamo realnost koja ima svoje vrlo jasne koordinate. Prema tome, šta na kraju dana konkretno ima mlada osoba od AIESEC-a? Da li dobija platu na nekom od angažmana u stranih zemljama radom u nekoj od tih firmi napolju? 

Oni koji nisu članovi AIESEC-a, a ne moraš biti članom da bi bio dio nekog našeg programa, mogu biti angažovani u nekoj stranoj firmi, tu raditi, sticati iskustvo i primati naknadu na način kako se dogovore sa tom firmom. Takođe, oni onda žive u toj zemlji, iznajmljuju stan, upoznaju kako sam posao tako i ambijent i kulturu, ali i izazove stranog i drugačijeg okruženja. Sve to ih kvalifikuje da sutra kod nas lakše dođu do sličnog posla, jer već imaju određeno radno iskustvo, i to u stranoj firmi. Ovo je posebno značajno za diplomce koji ovde ne mogu odmah da nađu posao po završetku studija. Oni zato mogu da učestvuju u nekom od naših programa razmjene i tako učine neke konkretne korake da nađu posao, makar i posredno, umjesto što bi se prepustili apatiji i čekali da se sve završi samo od sebe. Uz sve to, nećeš vjerovati koliko mladih ljudi pojma nema da napiše ispravan CV, kako ne znaju osnovnu formu prilikom razgovora sa poslodavcima da ispune..jednostavno, oni nisu naučeni da traže posao..

Sačekaj, hoćeš da kažeš da ih učite da napišu CV?!

Ne samo to-pripremamo ljude da se adekvatno predstave poslodavcu i da znaju kako se ispravno realizuje sva potrebna forma. Mnogi mladi ljudi ne znaju šta je elementarna pristojnost kad se pojave na razgovoru za posao, sjednu prije no što su ponuđeni, ne obuku se pristojno...

Ok, ali to znači da ih učite i kako da napišu CV. I ne samo to-učite ih nekoj valjda opštoj kulturi. To sve samo pokazuje koliko smo u startu nekonkurentni, jer ne samo da nam formalno obrazovanje kaska za svjetskim, nego imamo problema i sa opštim pravilima ponašanja. Kako u takvim uslovima, sa takvim materijalom, da uopšte ponudite bilo koga odavde nekoj stranoj firmi?

Sve je praksa. Mladi ljudi kod nas najčešće nemaju prilika da tokom školovanja spajaju teoriju, ono što uče, sa praksom. To i jeste suština AIESEC-a: mi smo upravo fokusirani na praksu. Ljude ubacujemo u najrazličitije konkretne situacije i učimo ih kako da se snađu u njima. Odnosno, bolje rečeno, oni sami u interakciji sa drugim mladim ljudima, uz određene smjernice i savjete, to sami uče.

Šta vi u Banjoj Luci konkretno radite u AIESEC-u?

Tek u februaru smo počeli sa radom. Prvo je locirano nekoliko nas koji imamo određene afinitete za jednim takvim angažmanom. Potom su nas ljudi iz Mostara i Sarajeva u kojima AIESEC-ovi lokalni organi postoje već duže vremena uputili u samu tehniku organizovanja i aktivnosti. Mi trenutno širimo jezgro, razvijamo i promovišemo svoju organizaciju i njene ciljeve, i to sa minimalnim sredstvima, ali ogromnom energijom i entuzijazmom. Upravo su tu energiju i entuzijazam prepoznali mnogi ljudi u regiji koji nas pozivaju na određene njihove aktivnosti. Sve to ima za cilj stvaranje kvalitetne mreže koja će sutra okupljati značajan broj mladih ljudi iz Banje Luke koji će imati šansu da odu negdje napolje i uče konkretne stvari i vještine.

Trenutno smo posvećeni događaju "Big Picture" koji će biti održan u oktobru i čiji je cilj regrutacija novih članova koji će, zajedno sa nama koji smo već tu, činiti AIESEC Banje Luke. Pored toga, dva praktikanta upravo se pripremaju za odlazak na praksu u Budimpeštu gdje će provesti šest sedmica.

ZANIMLJIVO NA NETU