S obzirom da niti sam ljekar niti želim da pričam o svim onim stvarima koje redovno idu uz ovu temu navešću samo par rečenica o tome kako sam za nekoliko mjeseci unormalio taj svoj pritisak. Prvo sam otišao kod doktora i dao mi je neku terapiju. Pomogla mi je, spustila je pritisak u prosjeku na nekih 150/70, ali da je sve ostalo na tome zapravo se ništa ne bi promjenilo. Ključna je bila promjena u glavi.
Od djetinjstva patim od nenormalno jakih migrena. Zapravo, bar sam mislio da su migrene u pitanju. Prvi savjet: ako vas često ili relativno često muče jake migrene-obavezno prekontrolišite pritisak. Jer, u mom slučaju ispostavilo se da nisu migrene bile te koje su me mučile same od sebe iz nekog nepoznatog razloga, već je u pitanju bilo to što bi mi se periodično naglo podigao pritisak (pogotovo je to često bilo u jutarnjim časovima, kad bi poslije spavanja otišao naglo veoma visoko). Znaci su bili jasni: prvo jedna jaka izmaglica pred očima, potom razbistravanje i paklena glavobolja koja je slijedila. To bi tako trajalo po nekoliko časova, s tim da bi ti časovi bili nešto što se riječima ne može opisati. Ako sam ikad imao želju da se bukvalno ubijem-to je bilo tad. Nije bilo tih tableta koje bi pomagale. Takođe, često bi se ovakvi dani znali ponavljati, odnosno imao sam takve periode koji bi trajali po nekoliko dana zaredom, pa bi onda sve bilo ok nekoliko mjeseci.
Godine i godine ignorisanja problema visokog pritiska uslovile su to da je njegovo normalno stanje u mom slučaju bilo upravo 180/90. Kad god mjerio njegovu vrijednost po konstatovanju problema uvijek bi bilo isto-180/90. S tim da je u situacijama kad sam bio nervozniji bio i viši, gornji bi prelazio 200.
Dakle, prvo rješenje su bile tablete. Međutim, primjetio sam uskoro da to nije to. Istina, pritisak je bio spušten, ali je sve to nekako bilo izvještačeno. Potom sam počeo da sređujem misli. Taj proces su pratile odluke, koje su u početku bile nekako isforsirane, što je i logično, budući da je riječ bila o promjeni navika koje su kod mene imale višegodišnji kontinuitet.
Prestao sam potpuno da pušim. Ne ono što svi pušači redom rade: ponekad malo ne pušiš, pa potom kasnije sve to višestruko nadoknadiš. Ne. Potpuno sam ostavio cigarete. Zatim, postao sam fizički aktivniji. Ne prođe dan da ako ništa drugo ne prošetam pola sata. Dalje, izbacio sam slatkiše i industrijsku hranu iz upotrebe. Povrće i voće su rješenje. Konkretno: breskve, kajsije, lubenica, dinja, i, uopšte-svako crveno voće. Takođe, zeleni čaj je čudo. Prije sam pio po nekoliko kafa dnevno, a danas maksimalno jednu. Ali, zato pijem bar dvije šolje zelenog čaja dnevno.
Sad mi je srednja vrijednost pritiska 130/65. Tablete uskoro sasvim izbacujem iz upotrebe. I sve ovo ne pišem da bih se prekenjavao o važnosti zdravlja. Ovaj tekst upućen je onima koji imaju isti problem i koji su svjesni kako vrijeme prolazi koliko on realnih i praktičnih nezgoda i opasnosti zadaje. Poruka je jedna: rješenje protiv visokog pritiska postoji. Ono nije u tabletama i doktorima, nego u praćenju poruka koje šalje sopstveni organizam, kao i snazi volje koja mora da prati te poruke. Vrhunska je glupost ignorisati realno zdravstveno stanje i gledati kako vam svakog dana bivaju smanjene psihofizičke sposobnosti a da za tako nešto nema stvarne potrebe.
A najbolji od svega je osjećaj kad uspiješ da pobjediš samog sebe. To je nešto što svemu daju najveću nagradu i satisfakciju.
ZANIMLJIVO NA NETU
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
