Jer, Đoković je idol. On je najbolji. Baš poput nas. I uopšte nije važno što on ima realne rezultate iza sebe, dok mi nemamo. Uopšte nije važno što je on sve postigao sam, dok mi i dalje razmišljamo kolektivistički. Ne. Nama je važno da je on naš čovjek i uvjereni smo da bez nas ni on ne bi bio ništa. Hej, pa koliko je samo državnih službenika kasnilo na posao zato što su gledali Đokovića.
Kompenzovali smo sve svoje frustracije i komplekse uspjesima ljudi poput Đokovića, Divca, Aleksandra Đorđevića. Nacionalna elita putem medija je gradila našu nepostojeću veličinu na itekako postojećim svjetskim priznanjima i medaljama fenomenalnih sportista koji su promovisali zemlju i narod u svijetu. Ali, greška je lako uočljiva: umjesto da Đoković služi kao poruka da bez rada i odricanja, ali i skromnosti-nema uspjeha, on je postao metafora kolektivne megalomanije koja nema realno pokriće u bilo čemu.
Znate šta je sad problem? Dok je Novak služio pomenutoj zaštiti nacionalne megalomanske predstave o sopstvenoj veličini koja objektivno ne postoji-on je i bio idol. Odnosno, tako su ga predstavljali i od njega su pravili nekog natčovjeka. Gledali smo ga stalno na tv-u,novine su ga bile pune, gdje god se okreneš-Nole, hvalospjevi, njemu i nama. Ali, pošto je život svakog profesionalnog sportiste, ma koliko on uspješan i veliki bio, ipak satkan od pobjeda i poraza, uspona i padova-neminovno je i da Novak počne da gubi. I drugi igraju tenis, i drugi će osvajati turnire, biti prvi i drugi na ATP listi. To je sve normalno i prirodno. Međutim, kad se to desi nacionalna elita koja bi u svakom normalnom društvu bila "elita"-počeće da se odriče Novaka. Ali, i mi sami ćemo početi da ga se odričemo. Kao i svih naših veličina do sad. Odjednom ćemo da mu nalazimo mane koje prije nismo uočavali dok je bio neprikosnoven. Počećemo da mu djelimo savjete o tenisu. Mi znamo zašto je on izgubio Vimbldon i zašto noćas nije savladao Mareja na olimpijadi. Ukratko-dešavaće se ono što je kod nas pravilo: njegovim porazima ćemo ga sve više unižavati, polako ćemo ga se odricati i sve ono što ne valja kod nas samih-pripisivaćemo njemu. Tako će se zaštiti megalomanska predstava o nama o kojoj je već bilo riječi.
I sam Novak je, iz najboljih namjera i želja, neopterećen nacionalnim kompleksima, prihvatio ulogu nacionalnog simbola. "Nole Srbin". Ali, uskoro će se uvjeriti šta to znači. Ne bi me iznenadilo da mu uskoro Srbi ne prebacuju ne samo poraze na terenu, nego i da mu prikače neke finansijske mahinacije sa teniskim centrom koji je otvorio u Beogradu. Prosto, takav je mentalitet ljudi ovde. Kad je neko visoko gore-ulaguju mu se i poltronišu do iznemoglosti. Kad mu prođe zenit-odriču ga se i pljuju.
Ali, to nije ništa novo. Pravda je u tome što niski nikad ne mogu da opogane visoke. Kad pljunu gore, vrati im se na lice.
ZANIMLJIVO NA NETU
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
